Barcelona

Barcelona je u pogledu velegradskog načina života i ekonomije najaktivniji grad u Španjolskoj, i uvijek je uspijevao ostati ispred ostalih gradova ili spremno prihvaćao najnovije međunarodne trendove. To je vidljivo u arhitekturi koja svojim živim bojama i neograničenom energijom oslikava upravo tu strast za životom ovoga grada.
Barcelona se protegla na ravnini odmah do Sredozemnog mora na samom sjeveru španjolske obale, na granici s Francuskom, između rijeka Llobregat i Besos i između dvaju planina, Collserola i Montjuïc. Rezultat ovog smještaja je prizor ljepote izvan svih mjerila.
Barcelona je zakoračila u povijest, čemu svjedoči veličanstvenost njezina arhitekturalnog blaga iz doba romantizma, gotike i renesanse. Tijekom posljednjeg stoljeća, Antoní Gaudí poveo je svoje suvremenike u dodavanje novih i uzbudljivih boja trenutnoj paleti, s obzirom da su se moderne teme stapale s onima iz prošlosti. Modernizam je okarakteriziran prevladavanjem zakrivljenih linija nad ravnima, bogatstvom i detaljima ukrasa, čestom uporabom cvjetnih motiva, osjećajem asimetrije, uporabom profinjene estetike i dinamikom oblika. Ukoliko usporedite ovaj popis s bilo kojom zgradom koju je dizajnirao ili gradio Gaudí, morat ćete potvrditi da je uistinu tako.
Barcelona je napredan, trgovački sofisticiran europski grad gornje srednje klase, dok je s druge strane u isto vrijeme i tradicionalni tipični mediteranski grad. Suživot tradicije i napretka je karakteristika grada i njegovih gotovo dva milijuna stanovnika. U pripremama za Olimpijske igre 1992. godine, 250 rali zemlje je očišćeno pokraj trgovačkih dokova i nastala je potpuna preobrazba. Rezultat je bila spektakularna plaža dugačka pet milja i promenada u kojoj sad uživaju podjednako i stanovnici i posjetitelji. Kao i obično, ovaj je, ultimativno dizajnerski grad, ponovno osmislio sam sebe.
Gdje god odsjeli u Barceloni, izvrstan javni prijevoz omogućit će vam jednostavan pristup cijelom gradu. Posjetitelji će vjerojatno odabrati stari dio grada koji je blizu užurbanog bulevara poznatog kao La Rambla i na maloj udaljenosti od stoljećima starih, građevinski gledano, fascinantnih zgrada. Drugi izbor bio bi prostrani okrug Eixample sa svojom bogatom ponudom trgovina i dobrim restoranima. Koji god dio odabrali, stanovnici Barcelone bit će sretni što s vama mogu dijeliti ljepotu svojega grada.
Engleski ovdje i nije baš rasprostranjen jezik i svi znakovi su na katalonskom i na španjolskom. No, u gradu ima dovoljno organiziranih turističkih grupa s vodičem koji će vam sve dijelove grada približiti na tečnom engleskom jeziku. Barcelona ima preko 50 muzeja i galerija, mnogo parkova i veliki izbor atrakcija na dokovima koje vrijedi spomenuti. Ljubitelji moderne umjetnosti ne bi smjeli propustiti Muzej suvremene umjetnosti i Muzej moderne umjetnosti. Barcelona ugošćuje i neke od glazbenika klasične glazbe svjetskoga glasa uključujući i Montserrata Caballéa i José Carrerasa. Mnoge suvremene kazališne i plesne družine imaju nastupe tijekom cijele godine. Obožavatelji moderne glazbe mogu uživati u rock, jazz i salsa klubovima. U Barceloni još uvijek živi i tradicija plesnih dvorana.
Sportski entuzijasti pronaći će dovoljno zanimljivosti u Barceloni. Morski ribolov, planinarenje, vodeni sportovi, golf i vožnja bicikla samo su neki od omiljenih oblika rekreacije. Nogomet je nacionalni sport i u Barceloni je uzdignut gotovo do razine religije. Košarka, hokej i rukomet također su popularni timski sportovi koji ispunjavaju lokalne arene.
Katalonija je društvo koje obilježavaju duboko ukorijenjeni odnosi u kojem je najveća važnost dana upravo obitelji. Djeca su voljena i uvijek dobrodošla. Kada putuju s djecom, posjetiteljima će vjerojatno više odgovarati sporiji tempo. Jedan od načina da se provede odmarajući i osvježavajući dan s obitelji je odlazak u Parc de la Ciutadella koji je smješten blizu Starog grada i blizu dokova. Ima dovoljno hlada, velikih travnatih površina, jezero s brodovima i španjolski najbolji zoološki vrt sa 7 000 životinja. Prekrasne su plaže dovoljno blizu, a Barcelona ima i veći broj dobrih bazena. Vrijeme je blago i sunčano većinu godine. Gaudíjeve bajkovite zgrade, kip Kristofora Kolumba visok 200 stopa (oko 60 metara) koji pokazuje na more, jedan je dio onoga što Barcelonu čini privlačnom odraslima, ali isto tako i djeci.
U trgovačkom okrugu, izlozi su ispunjeni modnom odjećom za one posebno mršave, ali to ne sprječava rasprostranjenost ekstravagantno ukusnih kulinarskih umijeća koji se nalaze posvuda. Stotine restorana i kafića sa svim rasponima cijena nisu slučajno smješteni u svim dijelovima grada i okolice. Obrtnički proizvodi, antikviteti, keramički proizvodi, umjetnički predmeti, modni detalji, knjige: nema granica ovom širokom spektru u ponudi trgovina, tržnica i štandova koji su posvuda po gradu.
Festivali i karnevali obilježavaju svako godišnje doba. U Barceloni uvijek postoji nešto što se može slaviti, od berbe grožđa u jesen do proslave Dana svete Eulalije zimi i fantastičnog Terrassa jazz festivala u proljeće, iza kojeg slijedi ljetni umjetnički festival i mnogi drugi.
Nema sumnje da je Barcelona otkrila tajnu vječne mladosti!

Acapulko

Akapulko je stekao popularnost 1950ih godina, kada su ga otkrili američki turisti, i ubrzo je postao konkurencija Kankunu na istočnoj obali koji je do tada imao neprikosnoven primat
Akapulko su proslavile američke zvjezde poput Frenka Sinatre, Elvisa Prislija i Džudi Garland, kao i američki predjsednik Džon Kenedi, koji su letovali u ovom gradu.

Akapulko danas ima savršeno razvijen noćni život, fantastične pješčane plaže, ali i užasan saobraćaj i dosadne ulične prodavce.

Posljednjih decenija cjene avionskih karata su toliko pale da je Meksiko i Evropljanima postao pristupačan, i velike kompanije su u glavnom povećale broj letova, dok neke danas lete i direktno za Akapulko.

Grad od pola miliona stanovnika, Akapulko je smješten na uskom pojasu pored mora, dugom manje od 1 km, a od unutrašnjosti ga djele okomite i visoke planine koje sa obje strane okružuju zaliv i odakle stiže svjež povetarac.

ATRAKCIJE
Zócalo, ogromni centralni trg u istorijskom centru Akapulka veličine 240 x 240 metara, jedan je od najvećih na svjetu. To je centralna tačka u gradu i mesto gde prvo stigne svaki turista. Trg se zvanično zove Plaza de la Constitución, ali ga lokalci zovu Zócalo što znači plinta ili podnožje stuba gdje je svojevremeno trebalo da bude podignut spomenik nezavisnosti. Spomenik nikada nije podignut, a plinta je odavno porušena, ali lokalci trg i dalje zovu zócalo.

Na trg Zócalo može da stane preko 100.000 ljudi i tu su se odigrale neke od najznačajnijih političkih demonstracija, a poslednjih put zbog spornih predsedničkih izbora 2006. kada je konzervativni kandidat Felipe Calderón pobedio za samo 0.58% glasova.

Od kraja 1980 ih, lokalna vlast, u nameri da revitalizuje Zócalo i centralne kvartove Colonia Central, kontinuirano na trgu organizuje umetničke i kulturne performanse, a najpoznatiji je Festival de México koji se održava u martu.

Na trgu Zócalo se nalazi Catedral Metropolitana de la Asunción de María, najveća je i najstarija katedrala na oba američka kontinenta. Građena je od 1573. do 1813. i odlično je čuvana.

Ovdje obavezno treba svratiti u neki od malih restorana – bistro i u zavučenim uskim uličicama često su i prijatniji i jeftiniji od onih na samom trgu Zócalo, a kompletan ručak se lako nalazi za 40 pesosa (2 €).

Poslije 8 uveče Zócalo je pun lokalaca, ali i ćilangosa (stanovnika Meksiko sitija), koji veče provode napolju.

La Quebrada (jaruga na španskom) je najveća turistička atrakcija Akapulka – 45 metara visoka stena izvan grada sa koje lokalci skaču u more između dve litice. Skakači moraju da skoče u pravom trenutku da bi uhvatili talas, jer u suprotnom mogu da nastradaju. Skakanje se organizuje jednom oko podne i nekoliko puta predveče. Za turiste je predviđena posebna platforma sa koje mogu da posmatraju skokove, a to mogu učiniti i sa terase obližnjeg restorana La Perla.
Isla de la Roqueta je ostrvce do kojeg se lako stiže vodenim taksijem sa plaže Caleta (3 €) ili brodićima sa staklenim dnom kroz koje može da se posmatra podmorje (6 €). Na ostrvu postoje dobre plaže, restorani, kao i obeležene i dobro održavane staze za pješačenje kroz prirodu.
PLAŽE

Plaže su pješčane i u glavnom su skoncentrisane u dubini zaliva, kod samog centra grada, paralelno sa glavnim bulevarom La Costera, a tu je smještena i većina hotela. Caleta je plaža omiljena među porodicama s decom, jer je more ovdje mirnije i talasi su manje žestoki. Ipak, imajte u vidu da ponekad nećete moći da živite od trgovaca koji idu od peškira do peškira u nude hladno pivo (cerveza – srp. servesa) i coca colu.

U gradu i bližoj okolini ima desetak plaža – La Bonfil važi za najbolju za surfing, Hornos je blizu centra i s mirnijim morem, a Gay Beach je gej friendly plaža.

KLIMA

Akapulko ima tropsku klimu, sa dnevnim temperaturama preko 30˚C tokom cjele godine. U ljetnjim mjesecima kiša pada redovno, a zimski su u glavnom suhi.
KRETANJE PO GRADU

Autobusi – gradski prevoz u Akapulku je dobro organizovan i cijeli je u rukama privatnika. Karta košta 25 euro centi, a ako mahnete na vrijeme, autobus će stati da vas pokupi i ako stojite izvan stanice.

Taksija ima svuda, ali obično ne voze po taksimetru, tako da je najpametnije unaprijed dogovoriti cijenu. Osim toga, cijena zavisi i od godišta automobila. Vožnja starom VW Bubom koštaće manje nego novom klimatizovanom limuzinom.

Kretanje sopstvenim automobilom je često frustrirajuće za strance, jer je saobraćaj haotičan, parking se teško nalazi, a ulice su često neobeležene.
KAKO STIĆI
Avionom – let od Meksiko sitija traje 35 minuta, a isto toliko treba od aerodroma do centra Akapulka. Većina velikih svjetskih kompanija leti od Evrope do Meksiko sitija, a neke i direktno do Akapulka. Karta su od 650 €.
Autobusom – iz svih većih gradova postoje česte i redovne autobuske linije do Akapulka, ukupno ima 400 km, a put traje 5 i po sati. Autobusi su dobri i komforni, a jedan od najboljih prevoznika je Estrella de Oro, sa stjuardesama koje poslužuju snekove i piće. Karta u jednom pravcu je oko 20 €.
Autom – od Meksiko sitija do Akapulka postoji moderan autoput sa četiri trake, poznat kao Autopista del Sol. Prosječnom vožnjom treba oko tri i po sata bez stajanja, a autoput se na dva mesta prekida i tu se vožnja značajno usporava.

Ukoliko Vam ne smeta sve gore navedeno, a mate želju posjetiti Akapulko, ja Vam želim sretan put.

 

Rio de Janeiro - grad koji nikad ne spava

Osnutak Rija u 16. stoljeću.

 Legenda kaže da su portugalski istraživači kad su osnovali Rio mislili da se nalazi na rijeci, a ne oceanu, pa su novo otkriveno mjesto nazvali Rio de Janeiro (Siječanjska rijeka). Došao siječanj 2016. i ja odlučih posjetiti taj grad o kojem sam čula puno toga, i dobrog i lošeg.

Opasnost na svakom uglu. I da i ne.

Zahvaljujući svojim brižnim prijateljima i njihovim svakodnevnim porukama s informacijama o stopi kriminala u Brazilu, po dolasku sam se osjećala i ponašala kao da sam došla u ratnu zonu. A kad se u Europi pojavila opća panika oko zika virusa, nisam uopće išla na internet da mi se ne prenese histerija dok uživam na drugom kraju svijeta. Srećom, negativne emocije mogu brzo potisnuti i vjerujem da i zahvaljujući tome, ali i opreznom ponašanju, nije bilo (pre)opasnih situacija. Prijateljica i ja smo slušale savjete poput onog da ne skrećemo u ulice za koje ne znamo kamo vode, ako nas krenu pljačkati (što se nije dogodilo) da damo sve što imamo, da se noću po centru ne krećemo same (taj savjet nismo poslušale), da ne ulazimo u taksi koji nas doziva već u onaj iz kojeg izlaze ljudi i tako dalje. Kao i u svakom multimilijunskom gradu gdje postoje dobri i loši ljudi, čovjek treba slijediti svoj instikt, biti dovoljno oprezan, ali i dovoljno otvoren kako bi primio nova iskustva. Nas dvije smo se uspjele dovoljno opustiti i doživjeti Rio u njegovom punom sjaju!

Karneval - nacionalni praznik od četiri dana. 

 Odmah iza São Paula, Rio je najveći brazilski grad s preko šest milijuna stanovnika, a u veljači se za vrijeme karnevala taj broj minimalno udvostruči. Karneval se u Brazilu obilježava kao nacionalni praznik i cijela nacija četiri dana, koliko traje karneval, bez prestanka luduje, ujutro u osam sati, jednako kao i navečer u jedanaest. Doslovno 24 sata neprestane zabave na ulicama i u klubovima. Kud svi Turci, tud i mali Mujo - i Đina. Naporno je. Ispala sam iz kondicije nespavanja i funkcioniranja bez spavanja. Ali vrijedi svakog momenta kad misliš da ćeš pasti u nesvijest od umora ili kad zaspiš u autobusu i propustiš stanicu! Teško je riječima opisati atmosferu, opće stanje ludila, plesa i glazbe. U svojoj punoj raskoši s nevjerovatnim kostimima i performansima na Sambodromu se službeno događa karneval, međutim, pravi karneval je na ulicama. Lokalci te ulične partije za vrijeme karnevala zovu bloco - gdje tisuće ljudi pleše u povorkama slijedeći ogromne pokretne zvučnike i/ili glazbenike koji sviraju uživo te plesače koji održavaju ritam plešući sambu, frevo, forro i druge brazilske plesove. Blokiraju promet te vozači ponekad satima čekaju da bloco prođe, ali nitko se ne ljuti. Ponekad čak i izađu iz vozila i malo zaplešu s veselim ljudima u njihovim fantazijama (na portugalskom fantasia znači kostim).

Kava. Pržena hrana i feijoada. 

Carioce, što je lokalni naziv za stanovnike Rio de Janeira i potječe od domorodaca, a znači kuća bijelog čovjeka, su iznimno otvoreni i druželjubivi. Ponekad je dovoljan jedan pogled i već su u tvom privatnom prostoru, a kad shvate da si gringo tj. stranac, tek bi se onda htjeli upoznati i sve znati. Većina ne priča engleski tako da sam bila prisiljena progovoriti krnji portugalski i usput naučiti lokalne fore, poput one kako dobiti beplatnu kavu u restoranu. Sve je u načinu na koji se postavi pitanje. Nakon jela treba tražiti un dedo de café i onda će u plastičnoj čašici besplatno poslužiti dva prsta kave. Brazil je jedan od poznatijih proizvođača kave, a zanimljivo je da ju uopće ne znaju pripremiti. Kava s mlijekom? To ne postoji, a ako se nekako izborite za mlijeko bit će pregrijano sa skorupom. U ulici Rua do Aquedito u poznatom kvartu Santa Teresa 80-ih bila je jedna od najznačajnijih plantaža kave u Riju. Tuda su prolazili akvaduktovi iz Lape, a kako ih nisu dobro čistili s vodom su došle bolesti i komarci te su plantažu morali do kraja iskorijeniti. Danas je ta ulica poprilično napuštena i time pogodna za šetnju što se ne može reći za ostale prometne ulice u Riju gdje čovjek mora dobro paziti da ga neko vozilo ne pokupi u njegovom bezbrižnom kretanju.

Krist Iskupitelj - novo svjetsko čudo od 2007.

 Kip Isusa Iskupitelja (Cristo Redentor) definitivno je jedna od najznačajnijih turističkih atrakcija u Riju i ako planirate ići u obilazak, računajte da vam treba bar dva sata zbog dugog čekanja u redu. Vlakićem se ide kroz nacionalni park Tijuca koji je umjetno stvorena površina na kojoj su se u prošlosti uzgajali šećer i kava, do vrha brda Corcovado gdje vas čeka Isusova skulptura visoka preko 30 metara i teška 700 tona, izgrađena od armiranog betona i steatita. Skulptura je napravljena u Francuskoj i u dijelovima prevezena u Brazil, a radili su je francuski kipar Paul Landowski i brazilski inženjer Heitor da Silva Costa. Gotovo je nemoguće slikati se s Isusom bez mnoštva drugih ljudi koji imitirajući Kristovu pozu upadaju u tvoju sliku. Baš nervira. I ta poza i svi ti ljudi. Al dobro, Isusa na brdu vrijedi vidjeti. Najbolje je leći na ugrijani beton i gledati ga tako nekoliko minuta. Čak je i opuštajuće. Dok te netko ne ugazi, kao slučajno. Iako su cijene smještaja, hrane, pića i javnog prijevoza u Brazilu niže nego u Hrvatskoj, turističke atrakcije naplaćuju se jednako, ako ne i više nego kod nas. Primjerice, samo posjet Kristu košta 130,00 kuna, isto toliko je i odlazak na Šećerno brdo.

Copacabana, Ipanema - kilometri pijeska i minijaturnih bikinija. 

 Četiri kilometra pijeska s mnoštvom hotela, restorana i kafića, previše ljudi i kaosa, ali treba otići bar jednom. Ako su Rolling Stonesi, Rod Steward i Rush bili tamo, morala sam i ja zaroniti u prljavi Atlanski ocean. Uz Copacabanu, i druge su gradske plaže poput Ipaneme, Leblona i Crvene plaže jako komercijalizirane. Osim što ocean zbog prevelikog broja ljudi nije čist, morate neprestano ponavljati não, obrigada ili ako ste već proveli dovoljno vremena s lokalcima onda ćete znati da je dovoljno jedno izgovaranje riječi valeu (hvala, prijatelju, sve u redu) da vas trgovci odmah puste na miru misleći da ste pravi Carioca. Prodaju apsolutno sve: od osvježavajućih i alkoholnih pića preko već spomenute razne pržene hrane do tepiha za kuću. Tepih, da. 

Favela. Iskustvo pravog Rija.

 Mnogi turisti plaćaju vođene ture po favelama dok smo prijateljica i ja imale priliku deset dana živjeti u jednoj. Ako si s lokalnom osobom koja je prethodno najavila tvoj dolazak, sigurnije je kretati se favelom nego ulicama Rija. Mafija se brine za red i mir budući je to od interesa za njihov posao. Život u faveli je iskustvo za sebe i tražilo bi posebnu temu, a budući da bih za iznošenje informacija koje sam saznala boraveći tamo trebala dobiti dozvolu od mafije (a to neću ni pokušavati), samo ću se kratko dotaknuti te teme. Jer favela - to je država u državi. Neprestano u akciji s glazbom koja se ori ulicama, glasnom dječjom igrom, zvužducima i raspravama s nogometnog igrališta te prodornim zvukovima motora i automobila koji po tko zna koji put savladavaju uzbrdicu - favela nikad ne spava. Dok su nas u hostelima upozoravali da ni pod ključem ne mogu garantirati da neće doći do pljačke, moji su dokumenti i novci ležali nedirnuti u toj maloj kući bez prozora na vrhu favele u koju svatko može ući na 100 jednostavnih načina, bez provaljivanja. Brazilci su podjeljena mišljenja oko favela, ali svi se slažu da su tamo najbolji tulumi kad dolazi tudo mundo (cijeli svijet). Morat ću se vratiti da to provjerim.

Niteroi - mali brat Rio de Janeira.

 Kad pitate Carioce kakav je Niteroi i vrijedi li ga posjetiti, reći će vam da jedino što u Niteroiju valja je pogled na Rio. Gradić preko puta Rija do kojeg se može doći brodom ili busom, idealan je za predah od intenzivnog velikog brata. Niteroi ima pola milijuna stanovnika tako da je pojam mali zaista relativan i ovisi od zemlje do zemlje. Izlet na planinu Itacoatiara  te uživanje na čistoj i mirnoj istoimenoj plaži jedan je od načina kako aktivno provesti dan u Niteroiju. Također, u Niteroiju je i Muzej suvremene umjetnosti koji je projektirao Oscar Niemeyer, najznačajniji brazilski arhitekt moderne arhitekture koji je velikim dijelom pridionio izgradnji umjetno stvorenog glavnog grada Brazila - Brazilije.

Mojih mjesec dana u Brazilu proletilo je dok si rekao bikini. Rio je bio samo jedna od destinacija. U sljedećim blogovima slijede Sao Paulo, Paraty i Ilha Grande sa specijalnim dodatkom - pozdravima od zike :) !

 tripleclicks.com

★★★★☆Apple iPad (gold) 32GB— $329.00

At just one pound and 7.5 mm thin, the latest Apple iPad is designed to go wherever you go. And it’s as durable as it is portable, with an aluminum unibody construction that delivers a reassuringly solid feel. What's more, the Apple iPad is designed to stay connected wherever you go. Fast 802.11ac Wi-Fi delivers up to 866-Mbps throughput; and...

Apple iPad (gold) 32GB

At just one pound and 7.5 mm thin, the latest Apple iPad is designed to go wherever you go. And it’s as durable as it is portable, with an aluminum unibody construction that delivers a reassuringly solid feel. What's more, the Apple iPad is designed to stay connected wherever you go. Fast 802.11ac Wi-Fi delivers up to 866-Mbps throughput; and Apple SIM lets you easily connect to wireless networks in over 180 countries and regions, right from your device. PRODUCT SPECIFICATIONS: Capacity: 32GB Size and Weight: * Height: 9.4 inches (240 mm) * Width: 6.6 inches (169.5 mm) * Depth: 0.29 inch (7.5 mm) * Weight: 1.03 pounds (469 g) Retina Display * 9.7-inch (diagonal) LED-backlit Multi-Touch display with IPS technology * 2048-by-1536-pixel resolution at 264 ppi * Fingerprint-resistant oleophobic coating Chip * A9 chip with 64-bit architecture * Embedded M9 coprocessor Camera: * 8-megapixel camera * Live Photos * Autofocus * Panorama (up to 43 megapixels) * HDR for photos * Exposure control * Burst mode * Tap to focus * Timer mode * ƒ/2.4 aperture * Five-element lens * Hybrid IR filter * Backside illumination * Auto image stabilization * Face detection * Photo geotagging Video Recording: * 1080p HD video recording (30 fps) * Slo‑mo (120 fps) * Time-lapse video with stabilization * Video image stabilization * Face detection * 3x video zoom * Video geotagging FaceTime HD Camera: * 1.2-megapixel photos * Live Photos * ƒ/2.2 aperture * Retina Flash * 720p HD video recording * Backside illumination * HDR for photos and videos * Face detection * Burst mode * Exposure control * Timer mode Video Calling: * FaceTime video * iPad to any FaceTime-enabled device over Wi-Fi Audio Calling: * FaceTime audio * iPad to any FaceTime-enabled device over Wi-Fi Cellular and Wireless: * Wi‑Fi (802.11a/b/g/n/ac); dual band (2.4GHz and 5GHz); HT80 with MIMO * Bluetooth 4.2 technology Sensors: * Touch ID * Three-axis gyro * Accelerometer * Barometer * Ambient light sensor Touch ID: * Fingerprint identity sensor built into the Home button Siri * Use your voice to send messages, set reminders, and more * Use hands-free * Listen and identify songs Power and Battery: * Built-in 32.4-watt-hour rechargeable lithium-polymer battery * Up to 10 hours of surfing the web on Wi-Fi, watching video, or listening to music * Charging via power adapter or USB to computer system Operating System: * iOS 10–With an all-new design and all-new features, iOS 10 is the world’s most advanced mobile OS. It brings your iPad to life in more intelligent and expressive ways than ever. System Requirements * Apple ID (required for some features) * Internet access Syncing with iTunes on a Mac or PC requires: * Mac: OS X 10.9.5 or later * PC: Windows 7 or later * iTunes 12.5 or later (free download from www.itunes.com/download) In the box: * iPad * Lightning to USB Cable * USB Power Adapter

4.44 41

Cirih -grad čokolade , sireva i banaka

Cirih je grad čokolade, sireva, satova i banaka. Iako nije glavni, Cirih je najveći i najdinamičniji grad u Švajcarskoj. Švajcarska je uređena zemlja u kojoj sve funkcioniše kao sat, a Cirih izuzetno lijep grad, a ujedno i jedan od vodećih svetskih finansijskih centara.

Švajcarska

Švajcarska je kontinentalna država smještena na Alpima u centralnom dijelu Evrope, nastala pijre osam vekova. Švajcarska ima dugu i jaku tradiciju vojne i političke neutralnosti. Službeni jezici su njemački, francuski, italijanski i romanš, ali da bi razumeli jedni druge, govore engleski. Glavni grad je Bern, a najveći Cirih (Zurich).
U Švajcarskoj mnoge kompanije zapošljavaju ljude na mjestima koje po pravilu mogu da obavljaju i mašine, jer ne žele nezaposlene u svojoj zemlji.
Švajcarska ima najrazvijeniju željezničku mrežu u Evropi. Švajcarska federalna željeznica je pre godinu dana unajmila stado ovaca kako bi pokosila tj. obrstila travu koja raste duž pruge.
Švajcarci proizvode čokolade s jestivim zlatom, što nije čudno za zemlju koja bukvalno leži na zlatu koje dolazi iz svih dijelova svijeta i čuva se u trezorima. Deda Baja je Švajcarac poreklom, samo to nije objelodanio.
Zemlja prepuna prirodnim ljepotama, ljetnjim pejzažima koji su slične ljepote onima u Provansi. Gde je turizam jako razvijen a naročito zimski, zbog prelijepih Alpa koje su najbolje za skijanje.

Put za Cirih

U Cirihu se nalazi najveći švajcarski aerodrom Cirih-Kloten. On je ujedno i vazdušna luka kompanije Swiss. Aerodrom je 12 km udaljen od centra grada do kojeg možete brzom željeznicom doći za nekoliko minuta.
Aerodrom ima tri piste za internacionalne letove i tri terminala. Aerodrom je dobro povezan i  sa ostalim mjestima u Švajcarskoj.
Evo kojih 15 mesta obavezno posetiti u Cirihu.

1. Ciriško jezero

Cirih je smješten na obalama reka Limat, Šil i Ciriškog jezera. On se u posljednjih 100 godina iz alpskog gradića pretvorio u metropolu i turističku destinaciju. Grad je podijeljen na dva dela rekom Limat, dok su Alpi 30 km udaljeni od grada.
Nežno ljuljanje talasa, mir i tišina, relaksacija i odlična hrana su najbolji način da otkrijete jezero, uzimajući izlet brodom. Na vama je da izaberete hoćete li ploviti dok izlazi ili zalazi sunce. Sa sjeverne strane jezera se nalazi tzv. Zlatna obala, načičkana veličanstvenim i skupim vilama, a na istočnom delu jezera se nalazi grad ruža.
U javnim baštama se može pronaći 600 različitih sorti ruža. Popularna mesta za posetiti, naročito kada je toplo, su javna kupališta, kao i veliki zatvoreni vodeni park.
Stari grad u Cirihu je ispunjen očuvanim crkvama, palatama, trgovima, fontanama i spomenicima. Lindenhof je najstariji deo grada.
Neposredno uz Ciriško jezero je smešten Muzej drveća Enea, otvoren 2010. godine i broji 2.000 vrsti drveća od kojih su neka stara 100 godina. Muzej je uređen tako da će vas ostaviti bez daha. Ljudi su povezani sa prirodom, i tu činjenicu Švajcarci njeguju na svakom koraku.
 

2. Crkva Grosminster

U Cirihu je nemoguće da se izgubite zahvaljujući glavnom gradskom orijentiru – crkvi Grosminster (Grossmünster). Radi se o romaničkoj crkvi koja se nalazi na obali reke Limat, na mestu gde se prema legendi srušio konj Karla Velikog pred grobovima svetaca Feliksa i Regule.
Izgradnja crkve je započeta 1100. godine, a predata na upotrebu oko 1220. godine. Najnovija arheološka istraživanja pokazuju da se na mjestu crkve nekada nalazilo rimsko groblje.
Kule bliznakinje su prvobitno bile izrađene od drveta, ali su izgorjele u požaru 1781. godine. Sa vrha crkve se pruža nevjerovatan pogled na grad i jezero, a do vrha se stiže stepenicama kojih ukupno ima 187.
 

3. Crkva Frauminster

Preko puta Grosminster se nalazi crkva u gotičkom stilu Frauminster (Fraumünster).
Današnja zgrada datira iz 1250. godine, detaljno je obnovljena u 20. vjeku sa vitražima umjetnika poput Mark Šagala. Crkva je nekada obuhvatala ženski samostan čije nastojnice su bile aristokratske žene.
Crkva je prepoznatljiva po svom špicastom krovu plave boje.

 

4. Najveći časovnik u Evropi

Crkva Svetog Petra je poznata po jednoj zanimljivoj činjenici – na njoj se nalazi najveći časovnik u Evropi, prečnika 8,64 metara. Radi se o prvoj protestantskoj crkvi nakon reforme. Kula je toliko visoka da se do 1911. godine koristila kao vatrogasna osmatračnica.
Crkva se nalazi na mjestu nekadašnjeg hrama boga Jupitera. U njoj je sahranjen prvi gradonačelnik Ciriha.
 

5. Švajcarski nacionalni muzej

U Cirihu se nalazi jedan od najznačajnijih istorijskih muzeja u Evropi. Muzej je sagrađen 1898. godine od strane arhitekte Gustav Gula u duhu francuske renesanse.
Muzej, zahvaljujući kulama, podsjeća na dvorac iz bajke o vilama. U njegovom kompleksu se nalazi i uređen park.
Muzej prati istorijski razvoj Švajcarske i Ciriha po tematskim odjeljcima i to od praistorijskog doba do danas. Zahvaljujući muzeju, možete rekonstruisati život u Švajcarskoj po epohama, preko praistorije i srednjeg doba do dvadesetog vjeka.
Ovde se nalazi i kuća posvećena porculanu i keramici.
Ulaznica za odrasle košta 9 evra.
Cirih broji oko 100 galerija i 50 muzeja.
 

6. Cirih je grad kulture i umjetnosti

Jedan od dokaza za navedenu tvrdnju je Kuća kulture (Kunsthaus), otvorena 1910. godine. Kuća kulture sadrži vredne umjetničke kolekcije od srednjeg vjeka do savremenog doba, s akcentom na švajcarsku umjetnost. Izložene su slike, skulpture, crteži, fotografije.
U muzeju možete naleteti na dela Edvarda Munka, Pabla Pikasa, Kloda Monea pa čak i Vinsenta Van Goga.
Kuća kulture je najveći švajcarski muzej posvećen umjetnosti. U okviru muzeja se nalazi biblioteka u kojoj ne postoji knjiga koju nećete moći da pronađete na temu likovne i primenjene umjetnosti.
Ovog leta je tema glavne postavke umetnički pravac Dadaizam koji slavi 100 godina postojanja. Dada  je inače i nastala 1916. godine u Cirihu. Pravac je dobio ime po istoimenom časopisu koji je afirmisan od strane grupice umjetnika gnjevnih zbog ratova i stradanja.
 

7. Muzej igračaka u Cirihu

Da li ste se nekada zapitali kako su izgledale igračke vaših/naših predaka? Odgovor na pitanje vam može pružiti Muzej igračaka smešten u Starom gradu.
Kolekcija je impresivna, preko minijaturnih željeznica do lutki za dječake i djevojčice. Kolekcije igračaka obuhvataju period od 18. vjeka pa do danas.
Prateći postavku, vi zapravo pratite razvoj te bitne i divne djelatnosti. Zahvaljujući lutkama možete ispratiti modu koja se mijenjala iz godine u godinu, a kućice za lutke ukazuju na to kako se mijenjao izgled domaćinstva. Takođe se posetiocima pruža uvid u tehnološki progres, jer nekada nisu postojali roboti i igračke na baterije.
Muzej je inicijalno nastao zahvaljujući privatnoj kolekciji trgovca Franc Vebera (Franz Carl Weber).
 

8. Zoološki muzej u Cirihu

Zoološki muzej ima nevherovatnu kolekciju skeleta izumrlih životinja i to u njihovoj pretpostavljenoj prirodnoj veličini. Paleontološki deo muzeja je sačinjen od primheraka dinosaurusa i mamuta iz vremena kada je teritorija Švajcarske bila prekrivena vodom. Pored eksponata, u muzeju su izložene prave kosti dinosaurusa.
Postavke su u potpunosti interaktivne tako da sve što se u njemu nalazi poshetioci mogu da vide, dodirnu ili oslušnu. Možete kroz mikroskop posmatrati okom nevidljive beskičmenjake ili osluškivati zov kitova.
Istorija muzeja počinje u 17. vheku i kako stoji na sajtu, sadrži oko milion životinja i 1.500 životinjskih vrsta.
Muzej se nalazi u sklopu Instituta za biologiju i ekologiju koji je povezan sa Naučnim fakultetom. Znači, u Cirihu ćee studenti biologije i ekologije imati zaposlenje po završetku studija.
 

9. Zoološki vrt u Cirihu

Zoološki vrt u Cirihu je dom 340 životinjskih vrsti. Sa svakom vrstom ćete se upoznati u njenom prirodnom staništu, jer je zoo vrt urađen tako da što manje bude bezbolan po životinje.
U vrtu se nalaze 4.000 ambasadora iz divljine, pričaju priču o svojoj vrsti i načinu življenja. Ponašanje životinja se svakodnevno proučava od strane stručnjaka, kako bi se životinjski svijet što više približio i objasnio ljudima.
Radi se inače o jednom od najboljih zoo-vrtova u Evropi. U okviru njega se nalazi i zoo-vrt sa domaćim životinjama, prvenstveno namenjen deci, kako bi se navikavala na činjenicu da i životinje imaju dušu.
U vrtu ćete pronaći parče Himalaja, Madagaskara, Tajlanda, Severnog pola.
Porodica slonova naročito privlači pažnju turista.
 

1o. Muzej Ritberg u Cirihu

Jedini muzej umjetnosti u Švajcarskoj gde su izloženi neevropski eksponati je Ritberg (Rietberg). Muzej je otvoren 1952. godine i nudi posjetiocima eksponate iz Azije, Afrike, Okeanije i Amerike.
Muzej je podijeljen u tri zgrade, i čini se da je turistima naročito zanimljivo šta se može vidjeti od kineske, indijske i afričke umetnosti.
Sama zgrada muzeja je smještena u istoimenom parku.
Ukoliko niste zainteresovani za umetničke i istorijske muzeje, možda će vam se dopasti Muzej medicine ili Muzej tramvaja.
 

11. Parče Kine u Cirihu

Kineski vrt je poklon Cirihu od partnerskog kineskog grada Kunming 1994. godine. Park je poklonjen u znak zahvalnosti zbog tehničke i naučne podrške snabdijevanja pijaće vode u Kunmingu.
Park je ograđen zidom i prepun je pagoda raznih veličina. Glavna tema parka jeste „Tri prijatelja zime“ pod kojima se misli na bambus, bor i pupoljak šljive koji simbolizuju integritet, istrajnost i skromnost.
Kako je voda glavni element ove priče, jezero je smješteno u sam centar parka. Most koji povezuje ostrvo sa ostatkom parka simbolizuje prijateljstvo između Kine i Švajcarske.
Park je otvoren u periodu od sredine marta do sredine oktobra.
 

12. Šoping zone i cene u Cirihu

Na minut od glavne železničke stanice se nalazi bulevar Banhofštrase (Bahnhofstrasse) u kojem se nalaze skupe prodavnice poznatih svjetskih modnih kreatora i brendova, draguljarnice, tržni centri, luksuzni restorani.
Prodavnice sa čokoladama su svuda razbacane, tako da nema slađeg suvenira od ručno pravljene mliječne čokolade. Niederdof je takođe odlična šoping ulica, ali orijentisana na mlađe potrošače. Ujedno je prepuna kafića, klubova, hotela, barova, kioska sa turskim kebabom, karipskom hranom itd.
Nije sve u odjeći i noćnom provodu, nešto je i u siru. Najbolji švajcarski sir ćete naći na pijaci Burlikplac (Bürkliplatz market), koja je poznata i po organskoj hrani. Utorkom i petkom je zelena i cvetna pijaca, a subotom buvljak.
Cene svega u Cirihu su barem 20% više u odnosu na većinu evropskih gradova, pa čak je skuplji i od Nju Jorka koji se uzima kao glavni reper za poređenje troškova života. U Cirihu ljudi ne podižu kredite samo da bi kupili stan ili kola, već i da bi sebi priuštili večeru u nekom od restorana.
Prosečna plata u Cirihu se kreće oko 5.000 evra, tako da cene odgovaraju nekome ko zarađuje ko prosečni Švajcarac.
Ukoliko vam je skupo da kupite flaširanu vodu, znajte da Cirih ima preko 1.200 fontana i česmi sa čistom, izvorskom vodom.
Po dolasku u Cirih, preporučuje se kupovina Zurich card jer kupovinom te kartice ostvarujete besplatne vožnje gradskim prevozom, ulaz u sve muzeje i popuste na pojedine klubove, barove i pozorišta.
 

13. Zanimljivi zapadni deo Ciriha

Na zapadu Ciriha (Zurich West), gde je nekada bila industrijska zona, nalazi se jedan od najzanimljivijih dijelova grada. Stari silosi, brodogradilišta, fabrike i industrijske hale su pretvorene u klubove, stanove, teatre, poslovne prostorije i prodavnice. Najbolji noćni klubovi su Obri, Sfera i Big Ben.
Prije odlaska u klub, večera se u jednom od avangardnih restorana.
Jedan od simbola ovog dijela grada je kula Frajtag (Freitag), napravljena od starih industrijskih kontejnera. Ukoliko volite malo alternativniji stil odjevanja, onda će vam se dopasti prodavnica Frajtag.
 

14. Ciriška ulica crvenih fenjera – Langštrase

Cirih je bezbijedan i čist grad. U njegovim javnim toaletima se nalaze sedišta za narkomane i rupe u zidu za odlaganje špriceva. Znači, svaki ćošak grada je besprijekoran pa čak i ulica crvenih fenjera Langštrase (Langstrasse) kojom noću vladaju dileri i striptizete.
Sa najboljim putnim osiguranjem namate čega da se plašite ni u ovoj ulici.
Naravno, preko dana u ulici vlada atmosfera stišanih strasti, tako da možete  jesti u nekom od internacionalnih restorana ili obilaziti prodavnice.
Langštrase je kao glava sa dva lica.

 

15. Prodavnice čokolade u Cirihu

Švajcarci godišnje više pojedu čokolade nego bilo koja druga nacija, a ujedno su i najveći izvoznici čokolade. Ako zlato teče ispod Ciriha, čokoladom su popločane ulice!
Od 1836. godine radi poslastičara Špringli (Sprüngli), poznata po tome što od čokolade pravi umjetnička djela. Poznata je i po najbolje spremljenim makronima koji se zovu luxemburgerli. Poslastičara je tradicionalno prepuna ljudi iako samo 100 grama najjeftinije čokolade košta 10 franaka.
 
U centru Ciriha su smještene prodavnice Nestle, Toblerone i Lind. Organizujte slatku turu zahvaljujući tzv. Švajcarskom čokoladnom vozu koji vas vozi do fabrike Nestle.

Cirih je grad u kojem ima više banaka nego stomatologa, ali iz svega navedenog, očigledno je da ne morate biti bankar da biste posetili Cirih i zavoleli ga.
Za sve putnike preporučujemo da obavezno obezbede putno osiguranje za Švajcarsku pre nego pođu na put! Sretno!

Pariz-grad ljubavi i svijetlosti

Postao je glavnim gradom Francuske u 12. stoljeću za vrijeme kralja Filipa Augusta i to je ostao do danas u pauzu od 4 godine za vrijeme njemačke okupacije kada je glavni grad vio Vichy.

Eiffelov toranj je izgrađen za svjetsku izložbu 1889. godine, i služio je kao glavni ulaz. Plan je bio da bude uklonjen nakon 20 godina. Građani pariza smatrali su ga ružnim i jedva su čekali njegov kraj. Ipak vojska je ubrzo otkrila da je vrlo efikasan kao divovska antena što je osiguralo njegov opstanak.

Guy de Maupassant, francuski pisac, ručao je svaki dan u podnožju Eiffelovog tornja, razlog je bio je toranj mrzio a to je bilo jedino mjesto sa kojeg ga nije i vidio.

Francuski pokret otpora presjekao je kablove lifta na Eiffelovom tornju za vrijeme 2. Svjetskog rata kako Hittler koji je dolazio u posjetu za vrijeme okupacije ne bi mogao otići na vrh. Naravno odustao je suočen sa pješačenjem po 1500 stepenica do vrha. Otud izreka da je Hittler okupirao Pariz i Francusku ali nikad Eiffelov toranj.

Za bojanja Eiffelovog tornja potroši se 50 tona boje svakih 7 godina.

Za vrijeme oluje 1999. godine izmjereno je da se Eiffelov toranj ljuljao za 18 cm. Gustav Eiffel je trvido da može izdržati do 70 cm.

Najstariji most u Parizu zove se Pont Neuf (novi most).

1976. godine održano je testiranje na slijepo francuskih i kalifornijskih vina. Navodno su pobjedila kalifornijska a novinar koji je to objavio našao se na crnoj listi.

Japanski turist ponekad budu poslani natrag kući jer dožive izuzetan šok poznat pod pojmom “Pariški sindrom”. Do šoka dođe kada shvate realnost da Pariz nije najljepše mjesto na svijetu.

Prije ulaska nacista u Pariz većina umjetnina je podijeljena na čuvanje po bogatim francuskim kućama kako ne bi došla Njemcima u ruke.

Početkom 20-og stoljeća u Parizu je postojao zoo kojem su držali ljude iz francuskih kolonija, Madagaskara, Indije, Kine, Sudana, Konga, Tunisa i Maroka. Više od milijun ljudi je posjetilo ovaj zoo.

Najveći grad na svijetu koji govori francuski jezik nije Pariz već Kinšasa u Kongu.

Arc de Triomphe de l’Étoile ili što bi naši rekli Trijumfalna vrata je na prvi pogled besmislena građevina. Čemu li služi građevina koja ne vodi nikuda, ne štiti ni od čega i ne može se ni živjeti u njoj.Jelte, čemu služi građevina koja ne vodi nikuda, ne štiti ni od čega i ne može se ni živjeti u njoj. E pa služi slavljenju velikih pobjeda, veličanju samih sebe a neki bi rekli i sujeti. Ovu je dao izgraditi Napoleon, to jest počeo gradnju ali završena je daleko iza njegove smrti. Prvi nacrt je napravljen  1806. godine, povodom velike Napoleonove pobjede kod Austerlitza.

Arc de Triomphe de l’Étoile

Trijumfalna vrata su građena po uzoru na stare Rimske modele. Visoka su 50 metara, dugačka 45 i široka 22, bila su dugo godina najveća građevina ove vrste na svijetu sve dok Sjeverno Korejci nisu napravili još veća 1982. u Pyongyangu povodom njihove, naravno, još veće pobjede i prigodom 70-og rođendana najvećeg vođe na svijetu ikada Kim II sunga. Nekako se sve svodi na takmičenje čiji je veći a Francuzi su eto na kraju izgubili.
U podnožju vrata nalazi se Grob neznanom junaku iz I svjetskog rata i Vječita vatra. Vrata su ukrašena reljefnim prikazima velikih francuskih pobjeda. U njenom podnožju održavale su se najveće proslave i parade koje je francuska vidjela. Trijumfalna vrata su građena po uzoru na stare Rimske modele. Visoka su 50 metara, dugačka 45 i široka 22, bila su dugo godina najveća građevina ove vrste na svijetu.Tuda je Napoleon prošao na svoje vjenčanje kako bi impresionirao svoju izabranicu i građane Pariza a za tu prigodu je izgrađena drvena maketa u prirodnoj veličini jer 1810. još nije bila izgrađena prava građevina. Gotova vrata Napoleon će „vidjeti“ tek 1840. kada su njegovi posmrtni ostaci najzad vraćeni u Pariz i pokopani u Les Invalides-u. Tu je i tijelo Viktora Igoa bilo izloženo prije nego je pokopano u Panthéonu. Tu se šepurio i Hitler kada je osvojio Pariz i još više osloboditelji kada su ga potjerali. Sve u svemu mjesto gdje se narod okuplja da slavi i tuguje. I mjesto gdje turisti dođu da se naslikavaju a i mi među njima.
Oko Trijumfalnih vrata u svim smjerovima glavne Pariške avenije zvjezdasto se šire, njih ukupno 12, a oko samih vrata je kružni tok sa, mislim jedno 806 traka, oni koji su se probali provozati ovuda kažu da je pravi prometni pakao. Sam trg dugo se zvao Place de l’Étoile što bi u prijevodu značilo Trg zvijezde, kasnije je preimenovan u Place Charles de Gaulle prema možda najvećem francuskom državniku novog doba.
Trijumfalno smo obišli Trijumfalna vrata! Penjali se na vrh nismo jer je preskupo a i na putu smo ka još višem vidikovcu pa dva za redom svejedno ne bi imala smisla. Okrećemo leđa vratima i krećemo prema najvećoj anteni u gradu gdje imamo zakazan randevú na vrhu u 17:30.
Prema Trocaderu se krećemo kroz Kleber aveniju. Imamo još dovoljno vremena i ne žurimo se nigdje, posjet Eiffelovom tornju imamo za nekih 2 sata a blizu je i možemo opušteno upijati grad i posmatrati ljude. A ljudi u Parizu su stvarno dotjerani, fakat termin modna prijestolnica svijeta ima smisla a to se vidi se na svakom koraku i u svakom najobičnijem prolazniku. Ljudi u Parizu su stvarno dotjerani, fakat termin modna prijestolnica svijeta ima smisla a to se vidi se na svakom koraku i u svakom najobičnijem prolazniku.Ljudi su jako lijepo obučeni, velikom većinom su dotjerani, žene su prelijepe i samouvjerene, vidi se na njima u svakom pokretu visoko samopouzdanje, muškarci također, većina je u elegantnim kaputima, već je jesen debelo počela a i kišica pada čisto onako dosadno, ne jako da se isprazni prerano već konstantno i trajno. I pored kiše terase u malim, šarmantnim, francuskim kafićima duž avenije su pune, radni dan je pri kraju ali vjerujem da su ovdje ipak većinom samo turisti. Ulice su čiste i održavane, u ovom dijelu nema prljavštine velegrada kakvu ćemo znati viđati u nekim drugim krajevima grada u narednim danima. Ipak ne bi bilo niti u redu da Francuzi ne drže centar grada u najvećem redu. 44 miliona turista i broj jedan mjesto u svijetu po broju turista koji ga godišnje posjete ih obavezuje na to.
Iz posmatranja nas prenu crnac, nudi kičaste privjeske Eiffelovog tornja „com’on my friend, five for one euro! Just one euro“. I nismo ga mogli odbiti, nekako nam je to lijepo ponudio više molećivo nego agresivno. Kupili smo šaku jeftinih privjesaka, dobro će doći za dijeliti po povratku poznanicima. Stigli smo na Trocadero.

Pogled na Eiffelov toranj sa Esplanade du Trocadero

Trocadero je mali trg ispred Palais de Chaillot, palače također izgrađene za svjetsku izložbu, od nje do Eiffelovog tornja nalazi se Esplanade i Jardins du Trocadero, najljepši kadar na milionima slika sa Eiffelovog tornja, to su oni lijepi vrtovi sa fontanama koji se vide od gore, ma sigurno ste vidjeli slike a ako ipak niste pogledajte ih na ovoj stranici.
Palais de Chaillot danas je dom nekoliko muzeja. Ispred palače u vrijeme kada smo naišli bio je protest očito useljenika arapa, imali su neke zelene zastave i mnogi obučeni u tradicionalne arapske nošnje. Ispred palače Palais de Chaillot bio je protest očito useljenika arapa, imali su neke zelene zastave i mnogi obučeni u tradicionalne arapske nošnje.Nismo shvatili sve što ih muči ali je poruka bila jasna i nama koji ne znamo ništa francuskog, kažu „neka se i naš glas čuje“, biće da i oni kao imigranti traže svoja prava i nekoga tko će saslušati i njihovu muku. Ipak demonstracije nisu velike i broj turista koji se motaju uokolo daleko je veći od broja samih demonstranata.
Malo smo sjeli na fontane i guštali uz pivo, gledali masu, tračali prolaznike, i uživali u prelijepom pogledu na toranj preko Sene. U početku nas je salijetalo valjda oko 150 prodavača istih onih kičastih tornjeva koje smo već kupili ali su najzad u jednom trenutku odustali nakon što smo rekli istih tih 150 puta ne. Konačno smo osigurali svoj mir i na mjestu gdje mira, čini se, ne može biti.

Ispod Eiffelovog tornja

Vrijeme je da se primičemo Eiffelovom tornju, imamo karte za vrh u 17:30 i nema razloga da kasnimo. Karte sam kupio online, koštaju 14,50€ za vrh, što se pokazalo kao odličan potez. Popusta nema nikakvog za kupovinu online unaprijed ali se riješite obaveze da stojite u kilometarskom redu za karte. A zmija je fakat kilometarska, ajme koliki reeeeed! A još i kišica povremeno pada. Ta kiša je i jedina negativna strana kupovine karata unaprijed jer nema promjene datuma dok na licu mjesta možeš birati povoljan dan. Mi kao pravi VIP-ovci smo preskočili red i već smo na putu za gore.
Do prvog kata idemo pješke, to nam se čini kao bolja opcija nego odmah čekati lift kojega ćemo se kasnije dovoljno načekati. Taman kada smo krenuli gore i kiša je prestala i vrijeme se razvedrilo, sunce je granulo što je dodatno raščistilo vidik. Odličan dan je na kraju ispao za dobar pogled i dobre fotografije, sve nam se dobro poklopilo i fortuna nas za sada služi.
Prvi kat je u velikom renoviranju. Sve je razbacano i zatvoreno skelama. Mijenjaju sve što se promijeniti da, kada se ponovo otvori 2014. imat će posve drugačiji izgled. Pošto nas građevinski radovi ipak ne interesiraju penjemo se dalje, ovaj put liftom.
Na drugom katu je situacija sa gužvom upravo katastrofalna. Na ono malo prostora načičkala se masa ljudi a improvizirane ograde tvore zmiju savijenu u stotinu krivina kako bi još više ljudi moglo stati u red a svi sa samo jednim ciljem – dočekati lift za vrh tornja. Sa drugog kata više nema opcije hodanja i jedini put na vrh i natrag je isključivo sa liftom.Odavde više nema opcije hodanja i jedini put na vrh i natrag je isključivo sa liftom. Ipak red se više-manje brzo kreće i za 20-30 minuta dočekali smo i naš trenutak. U redu svakakvih ljudi, sa svih strana svijeta, najmanje čuješ francuski jezik a žamor se pretvara u koktel nepoznatih zvukova iz nepoznatih jezika. Ipak nama najbliže grupise su poznati jezici, iza nas Talijani, ispred Amerikanci. I tako mic po mic ušli smo i mi u lift na dva kata i za čas smo se našli na vrhu tornja.

Na vrhu, u samoj kapi koju vidite na slikama, su dva nivoa. Prvi je zatvoren staklima što je dobra opcija za one koji se boje visine, osjećaj sigurnosti je ovdje bolji nego na katu iznad koji je posve otvoren. Također ovdje je i zaštita od vjetra zadovoljavajuća, a vjetar je gore na ovoj visini konstantan i temperatura je uvijek za nekoliko stupnjeva niža nego na tlu. Iznad stakala na stropu su najviše zgrade po državama svijeta i u smjerovima u kojima se nalaze, tu je i Zagreb. Na gornjem i zadnjem katu je oznaka 281 metar, a toranj je ukupno visok 324 metra, iznad nas ostaje još sam vrh tornja i antena na koju se ipak ne možemo popeti. Na zadnjem katu je i mala kancelarija Gustave-a Eiffel-a. Kancelarija je originalnom izdanju kao iz vremena kada je on i boravio gore, unutar nje su voštane figure njega osobno, njegove kćerke i Thomasa Edisona. Na samom vrhu možete kupiti i popiti čašu šampanjca kojeg tu prodaju za nemale novce.
Što reći o pogledu sa tornja osim da je upravo nevjerovatan. Vjetar koji gore puše je izuzetno hladan i neugodan ali ni to ne može pokvariti ugođaj. Pariz je mudro ograničio izgradnju novih i supervisokih zgrada samo na četvrt La Defense, jednostavno nema potreba za tim divovima u samom centru. Zahvaljujući ovakvom urbanom planiranju pogled sa tornja je otvoren i neometan. Napravili smo mali milion slika i panorama a sve sjajno izgledaju. Pariz je mudro ograničio izgradnju novih i supervisokih zgrada samo na četvrt La Defense, jednostavno nema potreba za tim divovima u samom centru. Zahvaljujući ovakvom urbanom planiranju pogled sa tornja je otvoren i neometan.Ljudi ima dovoljno ali svejedno nije baš prevelika gužva, na trenutke se posve oslobađa cijela ograda i imate trenutak za svoje idealne fotografije, sve dok ne naiđe novi val golupčića koji će se zagrljeni slikati na toj ogradi. Inače na sam vrh može stati 800 ljudi u jednom trenutku. Da ima nešto stvarno romantično u Parizu i da je doista grad ljubavi može se vidjeti i po ljudima koji su gore, na sve strane vide se parovi kako se ljube, slikaju i furaju romantiku. Sad da li to u njima pobuđuje ovaj grad ili je obrnuto pa se grad zbog njih naziva romantičnim, ne znam. To mi liči na staru narodnu nedoumicu što je starije, kokoš ili jaje. Kako god to nije ni bitno, ono što je svim tim zaljubljenim turistima važno je uživati u trenutku.Koliko god dnevni pogled na grad bio čaroban ovaj noćni je još ljepši. Ako morate birati posjet po danu ili po noći odaberite ipak noć. Milijuni lampica i svjetala koja se pale po gradu u sumrak daju jedan prelijepi štih panorami koja se ne smije propustiti. Najbolji pogled i najbolje fotografije uhvatit ćete u sumrak kada sunce već zađe i upale se svjetla velegrada ali još nije pao potpuni mrak.

Svima je vjerovatno poznato da je Eiffelov toranj izgrađen samo za privremenu promociju grada, namjena mu je bila da bude glavni ulaz na Svjetsku izložbu 1889.godine, a građen je samo sa namjerom da se grad pohvali najvišom građevinom na svijetu. Eiffelov toranj izgrađen samo za privremenu promociju grada, namjena mu je bila da bude glavni ulaz na Svjetsku izložbu 1889.godine, a građen je samo sa namjerom da se grad pohvali najvišom građevinom na svijetu. Plan je bio da se toranj ukloni nakon 20 godina.Plan je bio da se toranj ukloni nakon 20 godina, a jedan od uvjeta da mu se odobri gradnja bio je upravo mogućnost lake demontaže. Od rasklapanja spasila ga je vojska jer je otkrila veliki komunikacijski potencijal u njemu. Vjerovatno vam je poznato i da su ga Parižani smatrali ružnim, i da su bili organizirani i protesti protiv njegove gradnje, i da su mnogi samo čekali trenutak da ga više nema. Poznata je i anegdota da je Guy de Maupassant, poznati francuski pisac, svaki dan ručao u podnožju tornja jer je to bilo jedino mjesto u gradu sa kojega ga nije i vidio.

Zanimljiva je priča i iz Drugog Svjetskog rata. Prije same njemačke okupacije Francuzi su presjekli kablove liftova kako bi onemogućili Nijemce da se tako lako popnu gore. Zanimljiva je priča i iz Drugog Svjetskog rata, iako liftovi nisu radili svo vrijeme rata popravljeni su već u prvim satima nakon oslobođenja.Njemački vojnici morali su se pješke popeti kako bi na vrh postavili svastiku, a prva koju su postavili bila je prevelika i vjetar ju je odmah skinuo, kasnije je postavljena manja. Hitler kada je bio u Parizu nije bio i na samom tornju jer liftove nisu uspjeli popraviti tijekom cijelog rata. Francuzi vole reći da iako je uspio osvojiti Francusku toranj nije nikada. 1944.godine kad su nacisti već počeli gubiti rat Hitler je naredio rušenje tornja kao i cijelog Pariza, na sreću general i vojni upravitelj grada Dietrich von Choltitz oglušio se o naredbu. Nakon oslobođenja liftovi su popravljeni već u prvim satima slobode.

Paris by night

No dosta o tornju. Sišli smo dole, na zemlji smo opet. Još jedan set fotografija sa Champ de Mars. Pravo je čudo uspjeti fotografirati toranj i danju i noću, sa bilo koje pozicije a da nemate barem nekoliko turista u kadru. Tako je bilo i ovaj put, nema slike da nam se neki nepoznati ljudi ne smiješe. To je valjda dio tih 44 miliona turista koji posjete Pariz godišnje.
Lagano, nogu pred nogu, krećemo se prema Montparnasse-u. Nigdje se ne žurimo, nikakav plan nemamo, samo se šetamo, upijamo atmosferu grada, promatramo zgrade i ljude. Lijepo se izgubiti po malim ulicama nepoznatog grada, otkrivanje nepoznatoga i uživanje u novome nosi neko posebno uzbuđenje. Montparnasse ima na pretek tih malih ulica i skrivenih trgova na kojima Parižani i turisti sjede po brojnim terasama kafića i restorana, a te male terase pariških kafića imaju nešto posebno romantično u sebi. Obično je riječ o malim stolovima za dvoje, gotovo ćete isključivo vidjeti parove na njima kako uz svijeće piju neko lagano piće i vode večernje razgovore.

                                                  Zanimljive trgovine na Montparnasse-u

Sa Montparnasse-a idemo na sjever do obale Sene. Ovdje je već puno manje ljudi, prohladno je pored vode a i neki neugodno hladan vjetar nas prati. Već je poodmakla jesen a čini se da u Parizu često ima ovog vjetra, barem nas nije napuštao svih onih dana u Parizu. Sena izgleda prilično brza rijeka, očekivao sam pitomu, ravničarsku, mirnu rijeku, ipak po valovima na njoj doima se puno brže. Spustili smo se do same obale i krenuli ispod mostova. Ono što smo vidjeli ispod jednoga prilično nas je iznenadilo. Bilo je barem 20-tak štakora veličine mačke koji su se brzo razbježali na sve strane pred našim koracima da bi se odmah nakon što smo prošli vratili na mjesto svoje zabave. Lako se da zaključiti koliko ovih štetočina u stvari ima ovdje. Znam da je u velikim megapolisima kao što je i Pariz ovo uobičajena pošast koje se nikako ne mogu riješiti ali svejedno čovjek mora ostati pomalo šokiran.
Penjemo se na pješački most Passerelle de Solferino i neko vrijeme posmatramo Senu ispod nas i turističke brodove koji prolaze po njoj. Idemo još prema Les Invalides, mjesta gdje je pokopan Napoleon, zlatna kupola Dôme des Invalides iznad njegovog groba blješti čak i ovako po noći. Umor nas svladava, dan je bio dug. Tu ćemo uhvatiti metro do našeg hotela i krenuti na počinak prve noći u Parizu.

Put u Milano

Drugi po veličini grad u Italiji, jedan od najljepših, najbogatijih italijanskih i evropskih gradova, centar mode i dizajna, grad gdje se rađaju novi trendovi i nove ideje… Na pravom ste putu ako vam je poslije ovog opisa prvi na pamet pao Milano. Mnogo je razloga zašto ga posjetiti, ali se lična iskustva o Milanu i doživljaji o ovom gradu nikada do kraja ne mogu prenijeti. Ipak, pogledajte zašto posjetiti Milano, šta raditi i vidjeti u njemu i zbog čega je tako fascinantan italijanski grad.Smješten u podnožju južnih masiva Alpa, u središtu pokrajine Lombardija, na samom sjeveru Italije, Milano je tokom svoje duge istorije sa pravom ponio naziv „privredno srce“ Italije. Ipak, to siguro nije razlog da ga posjetite. Pođimo redom.

Osnovne informacije i put do Milana

Avionski prevoz do Milana

Milano Malpensa međunarodni aerodrom, je aerodrom na koji ćete sletjeti ukoliko putujete avionom.

Ovaj aerodrom je udaljen oko 40 km od centra Milana i sa njim je povezan autobuskom linijom Malpensa Bus Expres koji saobraća od glavne autobuske stanice u centru grada do aerodroma. Autobus polazi na svakih 20 minuta i cijena karte u jednom pravcu je 7.5 eura. Putuje se oko sat vremena, tako da bi trebalo to da imate i vidu kada planirate vaše vreme prije polijetanja aviona.

Kao veza aerodroma i centra grada postoji i željeznička linija Malpensa Express, koja aerodrom povezuje sa glavnom željezničkom stanicom. Voz saobraća na svakih pola sata, cijena karte u jednom pravcu iznosi 11 eura, a putovanje je 10ak minuta kraće nego autobusom.

U Milanu je kao i u cijeloj Italiji zvanični jezik italijanski, ali je engleski jezik široko rasprostranjen i svi turistički i ugostiteljski radnici, kao i stanovnici Milana govore engleski što je veoma rijetko u Italiji. Italijani su poznati kao vrlo ponosan narod koji odbija da razgovara engleskim jezikom, smatrajući da je baš njihov jezik najbolji. Svakako, vrlo korisna informacija, tako da turisti nemaju problema sa komunikacijom. Zvanična valuta je euro, a pored gotovinskog, plaćanje je moguće izvršiti i platnim karticama.

Milano je svoju svijetsku slavu stekao najprije zahvaljujući modi, zatim se razvio i kao centar automobilske industrije baš kao njegov sjeverni kolega - Torino, a zatim i kao privredni centar sjevera Italije. Vremenom se zbog svog izuzetno povoljnog položaja, arhitekture, istorije i brojnih znamenitosti postao nezaobilazna tačka na turističkoj karti Evrope.

Na pomen Milana svima prve asocijacije padaju na Milansku skalu, katedralu Duomo ili Galleria Vittorio Emanuele. To svakako jesu neke najpoznatije atrakcije u Milanu, ali predstavljaju samo delić svega što Milano može da ponudi turistima.

Šta videti u Milanu i saveti za aktivnosti

Upoznajte Milano sa vrha katedrale Duomo

Zbog svoje pozicije u centru grada, Duomo katedrala je obično prva stanica na većini tura kroz Milano. Svojom raskošnosti, belom fasadom i veličinom, svakog posetioca koji prvi put stoji na trgu Piazza del Duomo ostavlja bez daha. Sigurni smo da ćete biti zasliepljeni ljepotom katedrale, ali pravo oduševljenje nastaje tek kada se popnete na njen krov. Do vrha katedrale možete ići stepenicama ili liftom, i tek tada možete na pravi način uživati u pogledu na centar Milana, ali i iz mnogo veće blizine videti raskoš neverovatnih gotskih figura kojima je katedrala ukrašena.

Obilazak katedrale je besplatan, ali vodite računa da prilikom ulaska budete adekvatno obučeni, tj. da vam ruke i nogu budu prekriveni, jer se o tome prilično vodi računa.

Zavrtite se u galeriji Vittorio Emanuele

Odmah pored veličanstvene katedrale Duomo nalazi se još jedno od najposjećenijih mesta u Milanu, Galerija Vitorija Emanuela. To je zapravo prolaz koji povezuje dva gradska trga, trg Duomo i trg Skala, a u velikom staklenom prolazu, ukrašenom gvožđem boje zlata, smještene su radnje najprestižnijih svetskih modnih brendova. Upravo zbog njih je Milano i poznat kao popularna šoping destinacija. tako se seštajući od katedrale Duomo do Milanske skale ređaju Prada, Gucci, Louis Vuitton, Versace, Armani i ostali modni brendovi bezuslovno visokih cena. Galerija Vitorija Emanuela je uz ulice Montenapoleone i Spiga su centri milanskog luksusnog šopinga.Za prolaz Vittorio Emanuele se vezuje zanimljiv običaj. Na podu u centru Galerije nalazi se mozaik na kome je prikazan bik, kome ako bolje pogledate nedostju genitalije. Na mestu gde bi trebalo da se nalaze testisi bika, postoji rupa. Mozaik sa bikom simbol je obližnjeg grada Torina, kao jednog od najznačajnijih gradova sjeverne Italije i prema tradicionalnom vjerovanju ko se petom osloni na rupu i okrene tri puta, pratiće ga sreća. Ovaj običaj zadržao se do danas i svakog dana možte videti gomilu turista kako čekaju u redu da se zavrte po testisima torinskog bika.

Milanska Skala je obavezna

Kada se prođe kroz prolaz sa luksuznim radnjama i buticima izlazi se na trg Skala, gde se nalazi jedna od najpoznatijih svjetskih opera, čuvena milanska Skala. Obzirom da se radi o jednoj od najpoznatijih opera na svetu, teško je doći do karata, a ukoliko baš imate želju da pogledate operu, balet ili predstavu u milanskoj Skali, računajte da ćete za taj užitak morati da izdvojite puno novca. Tačnije, cene karata za milansku Skalu su najmanje 250 eura.

Ukoliko vam je to ipak luksuz koji sebi ne možete da priuštite, preporučujemo da posetite muzej opere koji se nalazi u unutrašnjosti zdanja. Cijena ulaznice u muzej je 7 eura, a tu su i popusti za grupe, djake, studente i penzionere i za ove povlašćene kategorije ulaznica je 5 eura. Prilikom posete muzeju možete iznajmiti i audio vodiča, što će Vas koštati dodatnih 7 eura. Milano zanimljiva mjesta za posetu zaista postoje, zato nije greška izdvojiti nešto novca i pustiti profesionalnog vodiča da Vas sprovede kroz grad.

Jedite pancerote i popijte milanski aperitiv

Pancerota je nešto što svakako preporučujemo da probate dok ste u Milanu. Ako hoćete da doživite pravi ukus grada, a da pri tom prođete jeftinije, pancerota je odličan izbor, obzirom da se radi o veoma popularnoj brzoj hrani u Milanu koja nije skupa kao ostala italijanska jela.

Milanska pancerota je testo, oblika sličnog krofni, punjeno pelatom, mocarelom i raznim dodacima poput pečuraka, šunke ili maslina.

Ukoliko se odlučite da se počastite ručkom ili večerom koji ne podrazumijevaju brzu hranu, već malo otmeniji restoran u Milanu, obavezno prije jela uživajte u aperitivima, dva tri pića sa prijateljima prije jela je ustaljena praksa za sve Italijane. U Milanu postoji veliki broj aperitiv barova koji su uvek prepuni ljudi, tako da toplo preporučujemo da uživate u sjajnoj atmosferi koju barovi u Milanu posjeduju.

Obiđite impresivni Sforzesco zamak

Ako ste obišli važne lokalitete već i dalje se pitate šta posetiti u Milanu, onda je Sforzesco zamak pravi izbor. Nedaleko od trga Duomo, šetajući ulicom Via Dante, koja je pješačka zona, možete doći do impresivnog zamka stare porodice Sforzesco, koja je tokom 14. vijeka upravljala gradom. Nekada službena rezidencija milanskih vojvoda, danas muzej i galerija, ovaj zamak u Milanu je jedna od najvećih tvrđava u Evropi, sa čak 12 bastiona i velikim predivno uređenim parkom. Kroz zamak i park možete prošetati, a ulaznica se naplaćuje za posetu muzeju.

Santa Maria della Grazia

 

Činjenica da se crkva Santa Maria della Grazia tj. Sveta Marija Milostiva nalazi na UNESCO-voj listi svetske kulturne baštine je dovoljna da se prilikom boravka u Milanu uputite prema njoj. Crkva je građena kao porodična kapela i mauzolej milanskog vojvode Frančeska I Sforca, ali je danas najpoznatija po onome što se nalazi u unutrašnjosti crkve, a to je čuveni mural Leonarda da Vinčija, Tajna večera. Ukoliko želite uživo da vidite jedno od najpoznatijih umetničkih remek dela, potrudite se da unapred obezbedite ulaznice, jer ume da bude prilična gužva, broj posetioca koji može boraviti u prostoriji je ograničen  i često se desi da su ulaznice rasprodate mesecima unapred.

Navijajte na stadionu Đuzepe Meaca odnosno San Siro

Nadaleko je poznata činjenica da Italijani obožavaju fudbal. Upravo iz tog razloga je stadion Đuzepe Meaca ili San Siro, kako je još poznat, jedno od najvažnijih mesta u Milanu, koje ne smijete zaobići. Na ovom stadionu igraju dva poznata fudbalska kluga FK Milan i FK Inter Milano. Na ovom stadionu održava se i čuveni milanski derbi, derbi koji se igra u čast statue Device Marije, Madonina, koja se nalazi na vrhu milanske Duomo katedrale.

 

Kako provesti vreme i šta još posetiti u Milanu?

 

Pored najpoznatijih atrakcija koje su neozaobilazne prilkom posjete Milanu, vrijeme u ovom divnom gradu možete ispuniti na mnogo različitih načina. Obilazak i uživanje u brojnim uređenim parkovima širom grada, šoping, isprobavanje gastronomskih specijaliteta, noćni izlasci u milanske barove i klubove su samo neki od prijedloga kako da što bolje upoznate Milano i provedete što kvalitetnije vreme u ovom gradu.

Da bi ste olakšali obilazak i upoznavanje grada, predlažemo da kupite MilanoCard. Reč je o kartici sa kojom sebi obezbeđujete besplatan gradski prevoz, besplatnu mapu grada i štampani vodič sa korisnim informacijama, kao i velike popuste za posjete turističkim lokalitetima i atrakcijama. Više informacija o ovoj super kartici možete pronaći na zvaničnom sajtu.

Ukoliko u Milano ne putujete organizovano, preko neke agencije i nemate turističkog vodiča, možete se priključiti nekoj od tura koju vode lokalci. Obilazak centra grada i najpoznatijih znamenitosti koštaće Vas oko 20 eura, dok ture sa posetom Skali ili crkvi Santa Maria della Grazia imaju cijenu od  30 do 50 eura.

Ako uspete da posetite sve što se planirali u Milanu, svoj boravak u ovom dijelu Italije možete upotuniti i odlaskom do čuvenih italijanskih jezera, Komo, Mađore ili Garda, obzirom da je Milano sa ovim gradovima povezan železnicom, i za relativno kratko vrijeme od centra Milana možete stići do obala nekog od ovih predivnih jezera, što Vam svakako preporučujem.