utorak, 2. siječnja 2018.

Grad Bogova-Atina

Atina je jedna od najlepših svetskih metropola. Ona nudi posetiocima ono što malo koji drugi grad može da ponudi. Najznačajniji evropski arhološki lokaliteti se nalaze u Atini (Akropolj, Pantenon…) a neki od atinskih muzeja su svakako jedna od nezaobilaznih lokaliteta u obilasku Atine. Nedaleko od centra Atine nalaze se i lepe plaže, te plaže svakako nisu lepe kao one na grčim ostrvima, ali za vreli letnji dan isprepletan posetama glavnim turističkim atrakcijama u Atini se javljaju kao poklon od bogova.
Noćni život u Atini, naravno posebno je zanimljiv mladima gde se doček nove godine uzima kao vrhunac zabave. Šoping u Atini je verovatno najslabija tačka u Atini, najslabija u smislu očekivanja od velikog grada. Ono sto se neda zaboraviti je da je Atina centar evropske kulture i da je glavni razlog putovanja u Atinu baš to, evropsko kulturno nasleđe.
Atinom dominira Akropolj i kao takav on podseća posetioce na slavnu prošlost Atine. Za većinu ljudi Atina i jeste „samo“ 2500 godina duga istorija. No ne treba zaboraviti da je Atina moderan i glavni grad Grčke i je dom trećine celokupne grčke populacije. Atina je posle II svetskog rata brojala oko 700 000 ljudi dans ih ima oko 4 miliona. Ovaj prirast stanovništva se katastrofalno odrazio na urbanizam i arhitekturu Atine. Ali 2004. godine Olimpijske igre su organizovano u Atini. U tom periodu Grčka vlada je puno uložila u infrastrukturu Atine. Metro, železnica, novi putevi, planirana urbanizacija su opet uvrstile Atinu u jednu od najfunkcionalnijih evropskih metropola.

Kratka istorija Atine

Prostor današnje Atine je naseljen još u neolitsko doba, pre oko 6000 godina. Prvo naseljenici su bili Pelazgi ali su tek Jonjani napravili Akropolj. Kao što samo ime kaže grad je bio posvećen boginji Atini i po njoj je i dobio ime. Prvo značajnije pojavljavinje na evropskoj istorijskoj sceni je tokom Bronzanog doba u Mikenskom periodu, oko 1500 godina pre nove ere. Atina je svoj zenit doživela u 5. veku pre nove i taj period se naziva Perikleovo zlatno doba. U tom trenutku Atina je kontrolisala sve polise u Egejskom moru i odbranila se od moćnog persijskog carstva. U tom periodu procvetala je atinska politička misao (demokratija), filizofija, nauka, arhitektura, pozorište i ostali oblici intelektualne misli doživeli su vrhunac koji jedinstven u obrisima ne samo evropske nego i svetske istorije. To je glavni razlog zašto se Atina smatra za kolevku evropske civilizacije. Ne treba zaboraviti na godine koje slede. Helenizam se proširio sa osvajanjem Aleksandra Makedonskog. Sva znanja istočnih civilizacija su se našla na dohvat ruke helenskom svetu koji je to iskoristio na pravi način.
Tokom kasnijih godina Atina je menjala svoje vladare koji su uvek ostavljali zanimljive spomenike za sobom. Tokom rimske i vizantijske pa kasnije i turske uprave ovim gradom Atina gubi na značaju i postoje drugorazredni grad. No eho prošlosti je i dalje jak u Atini, tako je ona postala glavni grad Grčke 1834. godine. I od tada se razvija u pravcu moderne evropske metropole.
Danas ona posetiocima pruža jedinstvej doživljaj. 6 000 godina duga istorija, spomenici i remek dela različitih epoha od antičkih dana preko srednjeg do danas su garant kvalitetno utrošenog vremena u obilasku Atine.

Šta posetiti i videti u Atini

U Atini je moguće naći turističke vodiče, volontere, koji če da vas provedu i ispričaju o glavnim turističkim atrakcijama u Atini. Tura traje oko 3 sata, jedino šta treba to je da im pošaljete mail na vreme. www.athensfreewalkingtour.com

U Atini se nalazi veliki broj muzeja, ulazak u neke od njih je besplatan a neku muzeji imaju dane u nedelji kada je ulaz besplatan. Više informacija i radnim danima kao i cenama karata za atinske muzeje potražite na sledećem linku.
U blizini Akropolisa se nalazi Filopapu brdo, na samo 15-tak minuta od Akropolisa. Odavde se pruža najbolji pogled na Parteon kao i na čitav gard. Na brdu se nalazi i resoran tako da uz kafu možete da uživate u savršenom pogledu na Atinu.

Ne kaže se uzalud da postoje dve Atine – jedna moderna i jedna koja se pruža ispod nje. Stoga je posetu Atini najbolje započeti obilaskom Akropoljskog muzeja, velelepnog zdanja čija je izgradnja koštala 130 miliona evra. Veličine je Partenona i nalazi se u samom podnožju Akropolja u naselju Makrijani, a pravi duh antičke Grčke osetićete hodajući njegovim providnim podovima ispod kojih se nalazi arheološko nalazište.

U domu nekoliko hiljada eksponata nastalih u periodu od VII veka p.n.e. do helenističkog razdoblja nalazi se i pet originalnih karijatida, a sačuvano je mesto i za šestu koja se trenutno nalazi u Velikoj Britaniji i predmet je spora između ove dve zemlje. Zbog osetljivosti na klimatske promene, prave karijatide su u muzeju, a na samom brdu Akropolj zamenjuju ih verne replike. Hodajući po muzeju brzo ćete shvatiti zašto Grčka nikada neće biti siromašna zemlja, a vrlo je verovatno da ćete Akropoljski muzej pri svakom povratku u Atinu želeti iznova da posetite, svaki put otkrivajući nešto novo.

Osunčani kutak Akropoljskog muzeja (foto: B92)
Osunčani kutak Akropoljskog muzeja
Gradnja atinskog metroa bila je najbolji dokaz da ispod moderne Atine leži još jedan grad. Najteži deo gradnje bio je u blizini Monastirakija, gde su kopajući otkrili masovnu grobnicu u okviru arheološkog nalazišta Keramikos. Zakon je takav da se gradnja odmah obustavlja, a na teren dolaze arheolozi koji nisu vremenski ograničeni i imaju glavnu reč oko toga da li gradnja može da se nastavi ili ne može.
Iz muzeja se sve vreme pruža pogled na Akropolj, na koji ćete odmah po izlasku želeti da se popnete. Na samom vrhu brda nalazi se Partenon, hram posvećen boginji Atini. Nažalost, Akropolj su pogodile dve velike katastrofe – prva je bila 1687. godine kada je mletačka vojska pod vođstvom Frančeska Morosinija granatirala Partnenon i podelila ga na dva dela. Čak su i Turci želeli da zaustave nemilosrdno uništavanje Akropolja, pa su podigli belu zastavu u znak predaje. Od tada Frančesko Morisini zauvek ostaje upisan u istoriji kao čovek koji je ukrao dušu Atini i teško oštetio Partnenon. Druga katastrofa dogodila se 1806. godine kada je Tomas Brus, lord od Elgina, zahvaljujući dozvoli Turaka odneo neke od čuvenih skulptura za Britaniju. Neke od njih se i danas nalaze u Britanskom muzeju u Londonu. Kada znamo na koji način je Partenon odolevao istoriji i ljubomori prema njegovoj veličanstvenosti, znaćemo da cenimo svaki trenutak proveden na njemu jer, na kraju svega, to i nas same čini njegovom istorijom.
Anafiotika
Anafiotika
U komšiluku Akropolja ne smete zaobići ni brdo Filopapu na kojem se nalazi zatvor u kojem je svoj život okončao Sokrat popivši otrov. Filopapu je bilo poznato i kao magično brdo na koje su u antičkoj Atini veliki filozofi i pisci odlazili da prenoće verujući da će baš tu dobiti preko potrebnu inspiraciju za svoja dela.
Ako pomalo žalite što nemate vremena da posetite i neko od magičnih grčkih ostrva, nema razloga za brigu, jer to možete učiniti čim završite posetu Partenonu. Naime, u podnožju brda Akropolj nalazi se maleno naselje Anafiotika. Čim zakoračite u njegove ulice pitaćete se kada ste se teleportovali na grčko ostrvo sa belim kućicama, plavim prozorima, uskim uličicama koje krase bogumvile. Kada su početkom dvadesetog veka radnici sa ostrva Anafi došli u Atinu da rade iz nostalgije prema svom domu izgradili su maleno naselje koje neodoljivo podseća na njihovo ostrvo. Danas se u njemu nalazi 45 kuća u kojima žive potomci izbeglica sa ostrva Anafi, a ulice su i dalje neimenovane, te se vode pod adresama Anafiotika 1 i Anafiotika 2. Pravi kikladski duh u srcu Atine, koji ne smete zaobići!

Spuštajući se ka Plaki, antički duh u vama počinje da zamenjuje onaj tradicionalni, bliži modernoj grčkoj kulturi. Mnogobrojne taverne sa originalnom grčkom kuhinjom nalaze se upravo u ovom kvartu, a na meniju možete naći baš sve – od saganakija, uštipaka sa sušenim paradajzom, musake, preko tradicionalnih grčkih pita, pa do najkvalitetnije morske ribe, cipurija, uza ili neko od najlepših vina sa Peloponeza. Osim toga, Plaka je savršena za kupovinu novogodišnjih poklona, a nedaleko od nje šetajući bulevarom prve grčke (doduše, uvezene) kraljice Amalije, stižete i do Sintagme, odakle se prostire ulica Ermu – atinska šoping Meka.

Atina je grad koji nikada ne spava, a svaki njen ćošak i vazduh ulivaju u vas neku potpuno novu energiju koju ni sami niste znali da posedujete. Veče je rezervisano za ono što vi želite – ako ste urbani i volite modernija mesta, uputite se u Kolonaki, mondenski kvart u kojem se nalaze najbolji atinski barovi i klubovi. Ako ste pak, ljubitelj tradicionalnije Grčke, krenite put Plake, u neku od taverni u kojima se izvodi rebetiko – originalna grčka muzika koju je Onazis vratio u modu. Zanimljivo je da ovu vrstu muzike atinski bogataši nisu voleli, a to ni ne čudi kada uzmemo u obzir da ona opeva težak radnički život. Ipak, Onazis, koji je bio poreklom iz Male Azije i koji je u Pirej došao kao izbeglica, obožavao je da se provodi uz nju. Svaki put kada bi došao u Atinu odlazio bi u radnički kvart Kesarijani, gde je u jednoj taverni pevao Jorgos Zabetas. On bi za Onazisa izvodio rebetiko, a brzo su se i ostali bogataši poveli za njim i tako vratili rebetiko na mesto koje zaslužuje.
Smena Evzona
Smena Evzona
Savršen način da zaokružite svoj prvi dan u Atini jeste da se uputite ispred Helenskog parlamenta i prisustvujete smeni Evzona – istorijskih elitnih jedinica Grčke vojske. Obučeni u tradicionalne fustanele Evzoni 24 sata dnevno čuvaju stražu ispred Groba neznanog vojnika. Smenjuju se na svaki sat koračajući u klompama na kojima se nalazi 400 eksera od kojih svaki predstavlja jednu godinu provedenu pod Turcima. Njihov hod reprezentuje korak istrajnog naroda, a smena je i svojevrsni performans koji će vam na najbolji način prikazati ponos i duh grčkog naroda.
Kulturni centar Stavrosa Njarhosa (foto: B92)
Kulturni centar Stavrosa Njarhosa 
Drugi dan odvojite za opušteniju stranu Atine – njenu obalu. Na putu do obale ne propustite da obiđete Kulturni centar Stavrosa Njarhosa, nedavno izgrađen u čast jednog od najvećih grčkih brodovlasnika čija je fondacija uložila novac u izgradnju ovog građevinskog remek-dela i omiljenog mesta za predah svih onih koji žele da uživaju u morskom vazduhu, panoramskom pogledu na sve delove Atine, ali i najvažnijim kulturnim sadržajima. U Kulturnom centru Stavrosa Njarhosa, čija je izgradnja koštala 867 miliona dolara, nalazi se Nacionalna biblioteka Grčke i Nacionalna opera, a objektom upravlja grčka vlada.
Jezero Vuljagmeni (foto: B92)
Jezero Vuljagmeni 
Sjajna lokacija Kulturnog centra Stavros Njarhos, tačno iznad luke u Paleo Faliru, pruža vam dva izbora za dalje uživanje u Atini – levo ka obali Glifade i desno ka Pireju. Obala Glifade obiluje divnim peščanim plažama, a iz divnih restorana na samoj obali ili s jezera Vuljagmeni, koje će vam svojom prirodnom lepotom oduzeti dah, zaboravićete na zimske dane. Krenete li desno ka Pireju, prvo nailazite na malu luku u kojoj su „načičkani“, jedan do drugog najlepši restorani i kafići tik iznad mora.

Tokom boravka u Atini potrudite se da vas put navede i do stadiona Panatinaiko, poznatijeg i kao „Kalimarmaro“, koji se nalazi u neposrednoj blizini hotela Hilton u centru Atine. Stadion je otvoren 566. godine p.n.e., a 329. godine p.n.e. je renoviran i u potpunosti je sačinjen od mermera, što ga čini jedinstvenim u svetu. U staroj Grčkoj je bio centar atletskih takmičenja u čast boginje Atine, a vekovima kasnije je bio mesto na kojem su se održale prve moderne Olimpijske igre 1896. godine. I danas se u njemu održavaju različite manifestacije, a kapacitet je 45.000 ljudi.

Posejdonov hram (foto: B92)
Posejdonov hram 
Neki od dana u Atini odvojite i za mali izlet van grada. Naime, samo 69 kilometara jugoistočno od Atine nalazi se Sunion – najjužnija tačka Atičkog poluostrva u Grčkoj. Rt Sunion je dom znamenitog Posejdonovog hrama, posvećenog bogu mora. Zanimljivo je da se na jednom od stubova nalazi ugravirano ime engleskog pesnika Lorda Bajrona koji je oduševljen mitovima o bogu mora odlučio da ovekoveči i svoje ime. Mesto je izuzetno popularno zbog spektakulranog zalaska sunca koje „upada“ među stubove pružajući tako jedinstveni prizor, posebno za ljubitelje fotografije.
Pogled sa Likavitosa (foto: B92)
Pogled sa Likavitosa
Posetu Atini možete završiti na najlepši mogući način – odlaskom na brdo Likavitos, koje se nalazi iznad naselja Kolonaki u centru grada. Sa najviše tačke u Atini pruža se pogled na ceo grad, ali i na Akropolj koji se nalazi ispod njega. Uz specijalitete restorana Orizontes na najbolji mogući način zaokružićete posetu Atini gledajući, kao na dlanu, sve ono što ste prethodnih dana obilazili.

Nema komentara:

Objavi komentar